Povijest
- Naslovna
- O nama
Kratka povijest našeg vrta
Začetnik ideje o potrebi osnivanja botaničkoga vrta pri Botaničko-fiziološkome zavodu Mudroslovnoga fakulteta bio je prof. dr. Bohuslav Jiruš, prvi profesor botanike na zagrebačkome sveučilištu, a njegov nasljednik profesor Antun Heinz ideju je uspio i ostvariti osnovavši Botanički vrt 1889. godine.
Te je godine, nakon jednogodišnjeg putovanja i obilaženja europskih botaničkih vrtova, uz pomoć nadvrtlara Viteslava Durhaneka izradio glavni nacrt po kojemu je Vrt oblikovan. Prvi radovi započeli su 1890. godine, a prva sadnja obavljena je 1892. Biljke su sađene po srodnosti (tzv. filogenetski sustav sadnje), ali se istodobno vodilo računa i o estetskoj vrijednosti nasada. Najveći dio Vrta izgrađen je u pejsažnom (engleskom) stilu sa skupinama drveća i grmlja sađenim na nepravilnim poljima arboretuma te krivudavim stazama. Jedino je cvjetni parter s južne strane staklenika izgrađen u formalnom (francuskom) stilu, strogo pravilnog i simetričnog tlocrta.
Osim staklenika (1891.) i vrtlarske kuće (1890.), u Botaničkome su vrtu redom građeni izložbeni paviljon (1891.), javni zahod (1892.), dva umjetna jezerca, bazeni s vodometom na cvjetnome parteru i drugi pomoćni objekti. Vrijedno je spomenuti da je prva ekskurzija u svrhu skupljanja živih biljaka za Botanički vrt bila organizirana već 1908. godine. Tada je prikupljeno 128 vrsta naše samonikle flore iz okolice Zagreba, Samobora i iz Gorskoga kotara.
Svega desetak godina nakon osnutka, početkom 20. stoljeća, Botanički vrt već je vrlo bogat vrstama, estetski oblikovan i brižljivo uređen i njegovan, o čemu je u više navrata pisao profesor Heinz.
Bohuslav Jiruš
Antun Heinz
Viteslav Durchanek
Nekoliko je godina svojevrsna atrakcija u Vrtu bio morski akvarij (1911.), koji se nalazio u sklopu staklenika. Srušen je radi izgradnje visokoga staklenika za palme, ali vjerojatno i zbog prevelikih troškova održavanja.
Za vrijeme Prvoga svjetskog rata i ekonomske krize i Botanički vrt ulazi u vrlo nepovoljno razdoblje, tako da je neko vrijeme čak bio i zatvoren za građanstvo. Ipak, unatoč teškoćama, prema ideji profesora Ive Horvata izgrađena je 1927. godine krška biljno-geografska vegetacijska skupina, prva vrtna kamenjara za smještaj hrvatske flore.
Godine 1933. u južnom dijelu perivoja izgrađeno je vodocrpilište (strojarnica i zdenac) za potrebe Gradskoga vodovoda. Rijedak je sačuvani primjer vodocrpilišta u Zagrebu građenih prije Drugoga svjetskog rata i zbog toga posjeduje iznimnu vrijednost u industrijskoj arhitekturi vodovodnih pogona, kao zanimljiv spomenik moderne 1930-ih.
Klijališta uz staklenik oko 1900.
Pogled na zapadni dio partera, oko 1890.
Izložbeni staklenik oko 1895.
Cvjetni parter oko 1930.
Jezerca i mostić oko 1895.
Izložbeni paviljon postavljen u Vrtu 1892.
Bazeni s vodometom oko 1930.
Izgradnja hrvatske (krške) kamenjare 1927.
Četrdesetih godina 20. stoljeća, u ratnim i poratnim godinama, održavalo se samo najnužnije: Vrt je bio oštećen bombardiranjem i opet zatvoren za građanstvo. Za ponovnu obnovu ratom oštećenoga i zapuštenoga Vrta trebalo je dosta vremena i truda. Radi toga je 1948. godine uvedena dužnost upravitelja Vrta, koju je sve do 1978. uspješno obavljala dr. sc. Sala Ungar. Tijekom toga razdoblja puno se radilo na popisivanju i povećavanju zbirke biljaka, s posebnim naglaskom na prikupljanju biljaka s prirodnih staništa. Svi važni podatci o uzgajanim vrstama počeli su se zapisivati u kartoteku, koja postoji i danas. U tome razdoblju tiskana su dva izdanja Vodiča i redovito, godišnje, Delectus Seminum, katalog sjemenki za razmjenu s botaničkim vrtovima u svijetu. Sistematsko polje namijenjeno ponajviše studentima, za učenje biljne sistematike, izgrađeno je 1954. godine.
Zbog svoje velike obrazovne, kulturno-povijesne i turističke vrijednosti i sveukupnoga značenja za grad Zagreb i Republiku Hrvatsku Botanički je vrt od 1971. godine zakonom zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Na redovitoj godišnjoj izložbi Sajam cvijeća u Zagrebu (preteča današnje izložbe FloraArt) 1969. godine prvi je put Botanički vrt sudjelovao kao izlagač te je tom prigodom i nagrađen. Na sljedećim izložbama cvijeća Vrt je također bio nagrađivan još nekoliko puta. Povodom 90. obljetnice utemeljenja Turistički savez grada Zagreba dodijelio je Botaničkomu vrtu diplomu s plaketom za „izvanredni doprinos razvitku turizma u gradu Zagrebu“.
Tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća Vrt je pažljivo uređivan i obnavljan (staklenici, uresna ograda od kovanoga željeza, javni zahod, jezerca, mostić) da bi što uljepšaniji proslavio svoj 100. rođendan. Nakon čitavoga stoljeća zagrijavanja staklenika centralnim loženjem na ugljen konačno je 1989. godine izgrađena suvremena kotlovnica centralnoga grijanja na plin. Brojnim svečanostima i događanjima tijekom 1989. godine obilježena je stota obljetnica najstarijega sveučilišnog botaničkog vrta u Hrvatskoj.
Nakon kraćega zastoja zbog nedostatka novca, početkom 21. stoljeća, nastavljeni su radovi na obnavljanju Vrta uz veliku financijsku potporu Grada Zagreba i Sveučilišta u Zagrebu. Najprije se krenulo sa zahtjevnom obnovom infrastrukture, a zatim je uslijedila obnova i uređenje bazena s fontanom, drvenoga mostića, hladnih staklenika, portala glavnog ulaza te izložbenoga paviljona iz 19. stoljeća. Budući da je Botanički vrt zakonom zaštićen i kao dio zagrebačke Lenucijeve potkove – kulturnog dobra Republike Hrvatske, sva projektna dokumentacija izrađuje se uz suglasnost Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Pred nama su još veliki zadatci dovršetka obnove izložbenoga staklenika, izvorne ograde, zgrade uprave, uzgojnih staklenika, vodocrpilišta itd.
Na 135. obljetnicu utemeljenja Vrta, u suradnji sa Školom primijenjene umjetnosti idizajna u Zagrebu, izradili smo i postavili spomenik našem utemeljitelju, sveučilišnom profesoru dr. Antunu Heinzu.
U suradnji sa Školom nastala je ideja da se naša dugogodišnja želja za postavljanjem spomenika profesoru Heinzu ostvari kroz natječaj na koji će se prijaviti učenici kiparskog odjela Škole. Zadatak nije bio lak: prikaz Antuna Heinza u obliku poprsja, biste, trebalo je izraditi na temelju samo jedne jedine njegove fotografije, rektorskog portreta. Učenicima je dana autorska sloboda izraza, ali uz određene smjernice, na primjer važnost prepoznatljivosti, odnosno sličnosti, zatim klasičnog prikaza i možda pokojeg botaničkog elementa. No, poprsje nije i ne treba biti samo puki prikaz fizičkog izgleda čovjeka, već i pokušaj prikaza njegove osobe, duha, lika i djela. A to je jako težak zadatak. Teška zadaća bila je i pred članovima stručnog žirija, jer su svi radovi djela iznimno talentiranih učenika, a naročito tri odabrana, izvanredna poprsja. No, u jednom smo moji kolege i ja odmah „prepoznali“ profesora Heinza i to je idejno rješenje nagrađeno prvom nagradom i odabrano da se po njemu izradi brončani odljevak za spomenik. Autor tog poprsja je IRA OREŠKOVIĆ, u vrijeme natječaja učenik trećeg razreda. Ira je uz pomoć mentora, profesora Roka Rabara, odlično utjelovio lik i duh našeg profesora Heinza.
Bista je postavljena na rubu Alpinuma – Heinzove prve kamenjare u Vrtu, nasuprot portalu starog ulaza, a svečano otkrivena 18. listopada 2024.
Obnovljeni izložbeni paviljon 2007.
Novi most na jezercima izradili smo sami 2016.
Obnovljeni portal povijesnog glavnog ulaza Vrta
Dovršeno pročelje sjeverne kuće staklenika 2019.
Zbog svoje velike obrazovne, kulturno-povijesne i turističke vrijednosti i sveukupnoga značenja za grad Zagreb i Republiku Hrvatsku Botanički je vrt od 1971. godine zakonom zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture.
Zbog posebnog položaja unutar Fakulteta i Odsjeka, od 2013. godine Botanički vrt izdvojen je iz Botaničkog zavoda i djeluje kao zasebna ustrojstvena jedinica Biološkog odsjeka PMF-a.