Što su i čemu služe botanički vrtovi

  • Naslovna
  • Povijest

 

U botaničkim vrtovima postoje pravila ponašanja koja štite njihove zbirke i čuvaju nasade; botanički vrtovi nisu javni parkovi, već ‘muzeji na otvorenom’!

 

 

Što su i čemu služe botanički vrtovi?

Po čemu se botanički vrtovi razlikuju od javnih perivoja i uresnih vrtova? Zašto svaki nasad njegovanih i lijepo raspoređenih biljaka nije botanički vrt? U našoj javnosti često možemo čuti ili pročitati da netko oko kuće ima uređen „krasan botanički vrt“ jer u njemu raste mnogo različitih vrsta biljaka i vlasnik čak zna kako se posađene biljke zovu. Međutim, botanički je vrt ipak mnogo više od raznolike i brojne zbirke živih biljaka.
Općeprihvaćena definicija botaničkoga vrta glasi: Botanički je vrt institucija koja posjeduje dokumentiranu zbirku živih biljaka koja služi znanstvenim istraživanjima, očuvanju biološke raznolikosti, obrazovanju i izložena je javnosti.

U botaničkim vrtovima postoje pravila ponašanja koja štite njihove zbirke i čuvaju nasade; botanički vrtovi nisu javni parkovi, već ‘muzeji na otvorenom’!

Iz definicije je vidljivo da je osnova svakoga botaničkog vrta dobro dokumentirana zbirka živih biljaka, pri čemu se misli na to da je svaka biljka označena točnim stručnim nazivom na latinskome jeziku, da je poznato kada je i gdje skupljena sjemenka ili reznica iz koje je biljka uzgojena i sl. Za kvalitetno održavanje takve zbirke potrebno je da u svakome botaničkom vrtu rade školovani biolozi (šumari, agronomi) botaničke struke. Botaničari u današnje vrijeme puno rade na zaštiti i očuvanju samonikle flore, surađujući pritom s drugim botaničkim vrtovima u svijetu i istraživačkim institucijama. Knjižnica i herbarij sastavni su dio gotovo svakoga botaničkog vrta. Kako je obrazovanje važna djelatnost botaničkih vrtova, oni su otvoreni javnosti i u skladu s prostornim, kadrovskim i financijskim mogućnostima obrazuju posjetitelje i širu javnost pružajući im raznolike informacije o svijetu biljaka. U botaničkim vrtovima postoje pravila ponašanja koja štite njegove zbirke i čuvaju nasade; botanički vrtovi nisu javni parkovi, već ‘muzeji na otvorenom’!

Čime se bavimo

Botanički je vrt od osnutka bio dijelom Botaničkoga zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta: njegova je prva i osnovna namjena služiti sveučilišnoj nastavi i znanstveno-stručnomu radu u području botanike. Kao drugi sveučilišni vrtovi u svijetu, i naš Vrt usmjerava svoju djelatnost, posebice u nekoliko posljednjih desetljeća, na istraživanja s ciljem očuvanja i zaštite rijetkih i ugroženih biljnih vrsta Hrvatske. Svega nekoliko biologa botaničara uposlenih u Vrtu nastoji, u okviru postojećih materijalnih i prostornih mogućnosti, pratiti suvremena zbivanja modernih botaničkih vrtova.

Uz temeljni posao vezan uz održavanje i obogaćivanje zbirki biljaka, oni se bave znanstveno-istraživačkim i stručnim radom te edukacijom učenika, studenata i građanstva. Posebna se pozornost posvećuje hrvatskim samoniklim vrstama: uzgoju i ex situ zaštiti te istraživanju klijavosti sjemenki. Stručni rad najvećim dijelom obuhvaća rad na uzgoju i obnavljanju zbirke živih biljaka u Vrtu. Surađujući s hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode, Botanički vrt sudjeluje u zaštiti samoniklih biljaka i njihovih staništa te pomaže u obnavljanju planinskih botaničkih vrtova. U novije vrijeme povećan je prostor namijenjen uzgoju biljaka koje su predmet znanstveno-istraživačkoga rada nastavnika Botaničkoga zavoda, kao i prostor za uzgoj biljaka potrebnih za praktičnu nastavu botanike na Biološkome odsjeku PMF-a, ali i na drugim srodnim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu pa i šire.

Obrazovna djelatnost Botaničkoga vrta obogaćena je od 2004. godine pokretanjem mrežne stranice, postavljanjem info-ploča, tiskanjem prospekata, brošura i CD-a Mali vodič kroz Botanički vrt te serije razglednica Rijetke i ugrožene biljne vrste Republike Hrvatske u Botaničkom vrtu PMF-a u Zagrebu. Već desetljećima Vrt pruža stručnu pomoć nastavnicima biologije u školama, naročito pri osnivanju školskih vrtova, ali i njihovim učenicima tijekom izrade praktičnih i maturalnih radova. Dovršetkom obnove izložbenoga paviljona, spomenika paviljonske arhitekture iz 19. stoljeća, Botanički vrt dobio je reprezentativan izložbeno-edukacijski prostor u kojemu su već u prvoj sezoni organizirane četiri izložbe. Izložbeni paviljon služi istoj svrsi kao i prije više od stotinu godina: u njemu prezimljuju osjetljive biljke, a ljeti je to vrijedan izložbeno-edukacijski prostor.

Edukacijska uloga Vrta najbolje se očituje u podatku da Vrt godišnje, uz stručnu pratnju, posjeti više od 200 organiziranih skupina učenika i studenata iz cijele Hrvatske.

Povijesni razvoj botaničkih vrtova u Europi

Osnovna namjena botaničkih vrtova u proteklih pet stoljeća njihova postojanja u Europi mijenjala se i prilagođavala potrebama društva i vremena u kojem su djelovali. Najstariji europski botanički vrt osnovan je 1543. godine u Pisi u Italiji radi uzgoja ljekovitog bilja za potrebe studija medicine. Godinu dana kasnije osnovan je botanički vrt u Padovi, koji se i danas nalazi na istome mjestu te se smatra najstarijim europskim sveučilišnim botaničkim vrtom u kontinuitetu. I ostali vrtovi osnivani kasnije, u 16. i 17. stoljeću, uzgajali su uglavnom ljekovito bilje. U 18. i 19. stoljeću počelo se i s uzgojem biljaka koje nisu ljekovite, a najvažnija djelatnost tadašnjih botaničkih vrtova bila je istraživanje srodstvenih odnosa među biljkama i imenovanje svake biljne vrste stručnim latinskim nazivom.

Posljednjih nekoliko desetljeća, otkad brzi civilizacijski razvitak počinje ugrožavati prirodu, u sveučilišnim botaničkim vrtovima širom svijeta najveća se pozornost posvećuje uzgoju i zaštiti domaćih, autohtonih biljnih vrsta.

U isto vrijeme osnivaju se i prvi vrtovi u kolonijama europskih zemalja, u kojima se u početku uzgajaju biljke radi egzotičnih začina, voća i drvne građe. Usporedo s upoznavanjem brojnih vrsta biljaka iz dalekih područja svijeta, postupno se one donose i uzgajaju i u Europi. Uzgoj tih novih, lijepih biljaka potakao je u botaničkim vrtovima razvoj hortikulturne djelatnosti. Može se reći da se u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća vrijednost botaničkih vrtova mjerila brojnošću zbirke živoga bilja i brojem herbariziranih biljaka, kako egzotičnih, tako i predstavnika lokalne flore. Nakon toga počeli su se postupno razvijati različiti usko specijalizirani vrtovi poznati po velikim, vrijednim zbirkama pojedinih skupina biljaka (orhideje, palme, rododendroni, ruže, planinske biljke, kaktusi itd.). Posljednjih nekoliko desetljeća, otkad brzi civilizacijski razvitak počinje ugrožavati prirodu, u sveučilišnim botaničkim vrtovima širom svijeta najveća se pozornost posvećuje uzgoju i zaštiti domaćih, autohtonih biljnih vrsta. Tako su danas botanički vrtovi uključeni u sve svjetske programe zaštite prirode i očuvanja biološke raznolikosti (biodiverzitet).

Posljednjih nekoliko desetljeća, otkad brzi civilizacijski razvitak počinje ugrožavati prirodu, u sveučilišnim botaničkim vrtovima širom svijeta najveća se pozornost posvećuje uzgoju i zaštiti domaćih, autohtonih biljnih vrsta.

Skip to content