Povijest upravljanja

Osnivači

Prof. dr. sc. Antun Heinz

Prof. dr. sc. Antun Heinz

OSNIVAČ BOTANIČKOG VRTA PMF-A SVEUČILIŠTA U ZAGREBU I PREDSTOJNIK BOTANIČKOG ZAVODA OD 1888. DO 1913. GODINE.

Vitĕslav Durhánek

Vitĕslav Durhánek

Prvi nadvrtlar koji je s prof. Heizom izradio nacrt Vrta 1889. nadvrtlar od 1907. do 1923. godine.

Franjo Kušenić

Franjo Kušenić

dužnost NADVRTLARA obavlja od 1923. do 1946. godine. vodi najdetaljnije stranice dnevnika i slika mnogobrojne fotografije.

Voditelji

Dr. sc. Sala Ungar

Dr. sc. Sala Ungar

prva voditeljica Vrta (1948.-1978.) koja je obnovila zbirke i unaprijedila poslovne procese u Vrtu nakon Drugog svjetskog rata.

Doc. dr. sc. Ljerka Regula-Bevilacqua

Doc. dr. sc. Ljerka Regula-Bevilacqua

(1978.-1990.) Predavač kolegija Hortikultura na Biološkom odsjeku. Pisala mnogobrojne stručne radove o Vrtu.

 

Mr. sc. Biserka Juretić

Mr. sc. Biserka Juretić

treća voditeljica Vrta (1994.-2019.). U svojem radu bavila se zbirkama tropskog, močvarnog i uresnog bilja Vrta

Dr. sc. Vanja Stamenković

Dr. sc. Vanja Stamenković

SADAŠNJI VODITELJ

Dr. sc. Vanja Stamenković

Školovao se na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer biologija-ekologija, gdje je diplomirao 2002. Nakon godine dana volontiranja u Botaničkom vrtu, zaposlen je na mjestu stručnog suradnika zaduženog za zbirke drvenastih biljaka. Godine 2009. napreduje u zvanje višeg stručnog suradnika, a 2012. i stručnog savjetnika, po stjecanju doktorata prirodnih znanosti (tema: Fiziološki odgovori velebitske degenije, Degenia velebitica (Degen) Hayek, na UV zračenje). Osim stručnog nadzora nad zbirkama u arboretumu i staklenicima, bavi se i procjenom zdravstvenog stanja i statike stabala, rekonstrukcijom povijesnih nasada u Vrtu, zaštitom bilja, izradom i uređivanjem mrežnih stranica, programima ex situ zaštite hrvatskih endemičnih biljaka putem licenciranog uzgoja i prodaje, itd. Postupno sve više sudjeluje i u postupcima obnove povijesnih građevina i infrastrukture, te je 2014. imenovan zamjenikom voditeljice. Upravne poslove te privremeno ulogu nadvrtlara obavlja od konca 2019., a na radno mjesto voditelja Botaničkog vrta službeno je izabran 2020. Sa stručnim osobljem započeo je brojne rekonstrukcije zbirki i tehnička poboljšanja u cjelokupnom poslovanju Vrta. Autor je i suautor osamdesetak stručnih, znanstvenih i popularnih članaka, kongresnih priopćenja i izložbi te predstavnik Hrvatske u Europskom konzorciju botaničkih vrtova (EBGC), koji djeluje u okviru svjetske udruge botaničkih vrtova (BGCI). Niz godina sudjeluje u radu Hrvatskog botaničkog društva te je koordinator Sekcije botaničkih vrtova, arboretuma i botaničkih zbirki Hrvatske. Član je više strukovnih udruga, oženjen i otac dviju kćeri.

Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kroz 130 godina djeluje u znanosti i obrazovanju pod okriljem sveučilišne nastave i znanstveno-stručnog rada u području botanike. Botanički vrt od samih početaka svojom ulogom kao i upravnom hijerarhijom pripada Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Danas za razliku od drugih podjedinica, tj. zavoda na Biološkom odsjeku  PMF-a, Botanički vrt ima unutarnju upravnu autonomiju na razini poslovnih procesa koji se odvijaju u njemu. Drugim riječima, voditelj Vrta i poslovođa donose sve svakodnevne odluke u poslovanju, upravljanju zbirkama i djelatnicima, a značajnije odluke koje mijenjaju ili unaprjeđuju poslovni proces birokratski i pravno usklađuju s fakultetskom upravnom hijerarhijom voditelj Vrta uz pomoć administracijske službe Vrta.

Od utemeljenja 1889. do 1948. godine, Vrtom na praktičnoj, tehničkoj razini upravlja nadvrtlar (tzv. nadzornik Kraljevskog sveučilišnog Botaničkog vrta), dok su interesi na pravnoj i financijskoj razini upravljani na višoj razini fakulteta, odlukama predstojnika zavoda. Od 1888. do 19. rujna 1913. godine ulogu predstojnika zavoda obnaša utemeljitelj Vrta profesor Antun Heinz, a Vitĕslav Durhánek od 1907. službeno kao nadvrtlar upravlja svim radovima i dnevnim zaduženjima vrtlara.

Dnevnici nadvrtlara važan su povijesni trag o upravljanju Vrtom. U arhivi se trenutačno nalaze dnevnici vođeni od 1926. do 1996., a najstariji sačuvani dnevnik je iz 1908. godine, pisan perom tadašnjeg vrtlarskog vježbenika Franje Kušenića. Dnevnici su koncipirani tako da je nadvrtlar za svaki radni dan opisivao poslove koje su vrtlari i pomoćnici obavljali, mjerio i zapisivao temperaturu te vremenske prilike u gradu Zagrebu. Nakon popisa zaduženja djelatnika Vrta, nadvrtlar je također zabilježio posebna događanja u Vrtu ili Zagrebu i napisao sažetak o obavljenim radnjama u Vrtu. Pored potpisa nadvrtlara, obično se potpisuju i zamjenik (pomoćnik) i stručni suradnik ili upravitelj (predstojnik zavoda).

Ulogu nadvrtlara 1923. godine preuzima Franjo Kušenić. Kušenić je bio izuzetno pedantan i predan u svom radu kao nadvrtlar te za njegova djelovanja ostaje najbogatiji povijesni trag o upravljanju Vrtom. Od 2. siječnja 1926. do 13. svibnja 1946., kad je Kušenić umirovljen, dnevnici su bogati detaljima ne samo o poslovnim radnjama, gradnji i održavanju zbirki u Vrtu, nego i prepuni zanimljivosti poput različitih opaski na određene neposlušne radnike, detalja o državnim blagdanima ili kulturološkim zbivanjima u Zagrebu na koje su vrtlari ponekad odlazili na dopustu, posjeta studenata na organizirane naobrazbe, starih „recepata“ za supstrate ili zabilježbi svakog zvona za uzbunu koje je prekinulo rad u Vrtu nakon prvog zračnog bombardiranja Zagreba 1944.

Od 1. srpnja 1946. ulogu nadvrtlara preuzima Franjo Roštlapil, a od 19. kolovoza 1948. godine Botanički vrt dobiva radno mjesto upravitelja tj. voditelja koje obnaša dr. sc. Sala Ungar, a nadvrtlar tj. nadzornik preimenovan je u poslovođu. Ovako uskom povezanošću stručnog i tehničkog upraviteljstva unutar samog Vrta od 1948. godine, osigurana je nužna upravna autonomija nad poslovima koji se događaju u Vrtu. Početkom 1950-ih uočljiva je najveća razlika u tehničkoj kvaliteti dnevnika. Formati dnevnika više nisu nestandardni te se odmiču od velikih, teških i tkaninom uvezanih formata naručivanih iz tadašnje tvornice knjiga „Milan Ramušćak“. Roštlapil kao nasljednik Kušenića nastavlja tradiciju detaljnog zapisivanja događaja u Vrtu sve do 25. listopada 1959. kad dnevnik preuzima novi poslovođa – Pavao Čegelj.

Već početkom 1960-ih u dnevnicima se uočava niz promjena u njihovom vođenju – sadržajno dnevnici postaju sve više nalik listi zaduženja sa sve rjeđim opisima događaja u Zagrebu ili Vrtu. Na stražnjim stranicama dnevnika počinje se voditi kalendar iskorištenih godišnjih odmora i s time dnevnik poslovođe sve više nalikuje na administratorsku knjigu. Trend redukcije konstruktivnog sadržaja dnevnika vrlo vjerojatno je uzrokovan porastom birokracije i manjkom ljudskih potencijala. Od 21. prosinca 1972. radno mjesto poslovođe preuzima Cirila Petrić, napušta se upotreba nalivpera u svrhu pisanja dnevnika te je redukcija sadržaja dnevnika sve izraženija.

Od 1. srpnja 1978. do 1. ožujka 1990. dužnost upravitelja od dr. sc. S. Ungar preuzima dr. sc. Ljerka Regula-Bevilacqua, a Vrt ulazi u period sustavnih obnova i priprema za svoju 100. obljetnicu. C. Petrić unosi zadnji zapis u dnevnik 22. svibnja 1985., a od tog datuma do 1992. vođenje dnevnika obavlja se tako da se zadužena osoba uglavnom ne potpisuje ili se često mijenja osoba koja ga vodi – od pomoćnika vrtlara i vrtlara do stručnih suradnika ili upraviteljice Vrta. U tom periodu u ulozi poslovođe izmjenjuju se dvoje viših tehničara—Ranko Kursar (23. svibnja 1985.-31. prosinca 1986. i 3. lipnja 1990.-8. ožujka 1992.) i Hatiđa Mahić (14. rujna 1987.-2. lipnja 1990.), a kratki period od 1. siječnja 1987. do 13. rujna 1987. ulogu poslovođe preuzima stručna uprava i dnevnik vodi administratorica Božica Mareković. U dnevnicima poslovođe sve češće se pronalaze administrativni dokumenti – dopusti za bolovanje, dokumenti za pravne procese zaposlenika, ali i poneka zanimljivost poput očuvanog letka za koncert povodom 100. obljetnice Vrta ili nacrti tipova korištenih pločica za biljke.

Od 9. ožujka 1992. poslovođa postaje dugogodišnja vrtlarica Katarina Senfner koja vodi dnevnike u formi u kojoj su se vodili posljednjih 70 godina, a prestaje ga voditi 1996. godine. K. Senfner umirovljena je u svibnju 2020. godine i time Botanički vrt nakon više od stoljeća privremeno ostaje bez poslovođe, a raspored dnevnih zaduženja vodi sadašnji voditelj Vrta, dr. sc. Vanja Stamenković, uz pomoć više tehničarke Ivane Ćosić-Habulin. dipl. ing. agr.

Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2020. godine kroz projekt „Očuvanje povijesnog traga sastavnice kulturnog dobra RH „Zelena potkova“ – Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“ omogućen je postupak digitalizacije i ekstrakcije svih navedenih podataka i dnevnika nadvrtlara iz arhive Vrta. Dnevnici su javno dostupni putem ove stranice i važni su za promicanje i razvoj edukativnog botaničkog aspekta, tj. općenito hrvatske botaničke kulture, te u zaštiti povijesti upravljanja Botaničkim vrtom PMF-a koji je zaštićen kao sastavnica kulturnog dobra Grada Zagreba i RH.

error: Preuzimanje sadržaja nije dozvoljeno.
Skip to content