Kamenjare
Najvažnije kamenjare, tj. biljno-geografske vegetacijske skupine već smo spomenuli, jer se na njima uzgaja vrlo vrijedna zbirka samoniklih biljaka, odnosno predstavnici hrvatske flore. To su krška, eumediteranska, mediteranska i submediteranska kamenjara. Uz njih, u Vrtu se nalazi i najstarija kamenjara – Alpinum, smještena odmah kod glavnog ulaza, Erikarij te najmanja kamenjara – Rozarij, na kojoj uzgajamo različite biljke, uglavnom alohtone, uresne vrste.
Alpinum
Alpinum (Alpinarium) je najstarija kamenjara u Botaničkome vrtu, ucrtana na izvornome nacrtu iz 1889. godine. Već je 1892. Josip Ettinger opisujući Botanički vrt zabilježio je: „… za ugađanje alpinskim biljkama naveženo je veliko pećinsko kamenje u vrt te su i klisure umjetno podignute“. Profesor Dragutin Hirc (1919.) za ovu kamenjaru kaže: „Remek-djelo Heinzovo bijaše u vrtu ‘Alpinum’, uređen po uzoru botaničkoga vrta u Innsbrucku, na kojem je gojio ne samo strano, već i domaće alpsko bilje, što raste u nas po planinama.“
Kamenjara nije nazvana alpinum po planinskome masivu Alpa, već je to bio, a i danas je, u hortikulturi uobičajen naziv za umjetno načinjena brdašca namijenjena uzgoju planinskih biljaka. U današnje vrijeme kamenjare s planinskim biljkama možemo naći gotovo u svim većim vrtovima. Međutim, prvi alpinumi počeli su se graditi u botaničkim vrtovima tek u 19. i početkom 20. stoljeća, kad i naš. Tu uzgajamo trajnice i grmove iz čitavoga svijeta, uz nekoliko predstavnika hrvatske flore, poput bora krivulja (Pinus mugho). Već u siječnju i veljači žutim cvjetovima cvate rani jasmin (Jasminum nudiflorum), kojemu je domovina sjeverna Kina. Na zapadnoj strani na sjenovitome mjestu odlično uspijeva kavkaska trajnica snježna kapa (Thlaspi macrophyllum), koja u proljeće cvate bijelim cvjetovima. Na sjevernoj strani alpinuma mali je vodopad koji se preko kamene klisure slijeva u minijaturno jezerce u kojemu pozornost privlači japanski jaglac (Primula japonica ‘Miller’s Crimson’). Vlažan zrak pogoduje i rastu vriježaste kamenike (Saxifraga stolonifera), porijeklom iz Kine i Japana. Mnogobrojne lukovičaste proljetnice ukrašavaju alpinum od ožujka do svibnja. Nažalost, zbog stalne izloženosti suhomu i prometom podosta zagađenomu zraku u središtu grada brojne osjetljive planinske vrste na alpinumu slabo uspijevaju i kratko vrijeme prežive. Na njihova mjesta sadimo nove vrste, tražeći one prilagodljivije, koje mogu godinama ukrašavati ovu najstariju vrtnu kamenjaru, preuređenu i ponovo otvorenu posjetiteljima 2023.
Alpinum uslikan s juga, oko 1900.
Bor krivulje (Pinus mugho) i japanski jaglaci (Primula japonica ‘Miller’s Crimson’) na Alpinumu
Rani jasmin (Jasminum nudiflorum) cvjeta zimi
Alpinum 2023
Erikarij
Na mjestu današnjeg Erikarija – kamenjare s acidofilnim (kiseloljubnim) biljnim vrstama – izvorno je 1949. podignuta Alpska biljno-geografska vegetacijska skupina (alpska kamenjara), zasađena zeljastim trajnicama, izvorno skupljenima u Alpama. S obzirom na to da je sve do 1991. Hrvatska bila dijelom bivše Jugoslavije, sukladno su bile zamišljene i biljno-geografske skupine. Kako je Slovenija pretežito planinska zemlja, na toj su kamenjari većinom posađene tamošnje biljke ili one uzgojene iz sjemenki podrijetlom s prirodnih lokaliteta u Sloveniji.
Alpske vrste tijekom zimskih mjeseci zahtijevaju dugotrajan snježni pokrivač, koji je u Zagrebu sve rjeđi, a ne podnose ni visoke ljetne temperature, koje su pak sve češće. Stoga je uzgoj pravih planinskih biljaka do početka novoga tisućljeća na ovoj kamenjari gotovo zamro. Ovdje sada rastu različite acidofilne vrste bolje prilagođene današnjim klimatskim prilikama: kamelije, rododendroni, azaleje te prikladne zeljaste trajnice…
Kultivari japanskih kamelija (Camellia) cvjetaju u rano proljeće
Velecvjetni sjevernoamerički drijen (Cornus florida)
Erikarij jesen
Zbirka zeljastih vrsta porodice ružičnjača (Rosaceae)
Na dijelu polja br. 19 u perivoju 1983. formirana je mala Zapadnoeuropska biljno-geografska vegetacijska skupina. Bila je namijenjena biljkama s prirodnih staništa Francuske i Španjolske okrenutih Atlantskom oceanu, otkud ih je donijela tadašnja upraviteljica vrta dr. sc. Sala Ungar. Kako su biljke izvorno donesene s prirodnih lokaliteta s vremenom prestarjele i nestale, na ovu smo malu kamenjaru počeli saditi raznovrsne zemljaste ružičnjače iz cijeloga svijeta, s obzirom na to na istome Polju perivoja rastu drvenaste pripadnice iste porodice. Tu možete vidjeti po desetak vrsta rodova petoprsta (Potentilla), novozelandskih Acaena, zatim ukrasne blaženke (Geum), suručke (Aruncus) i sl.
Mali vrt u japanskom stilu
Mali vrt u japanskom stilu izrađen je 2023. godine na inicijativu Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva, povodom 30. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Japana i Hrvatske.
O japanskim vrtovima
Japanski vrt je krajobrazni tip vrta čije osnovne elemente čine uravnotežena estetika, jednostavnost i minimalizam. Takvim uređenjem nastoji se potaknuti na meditativno razmišljanje o krhkosti prirode te nezaustavljivoj mijeni i prolaznosti života.
Prvi uređeni vrtovi oko carskih palača spominju se u zapisima iz 6. stoljeća, a sadrže elemente poput jezera (jezeraca) i otoka spojenih mostovima, nalik na carske (budističke) vrtove u Kini, koji su poslužili kao inspiracija. Kroz nadolazeća stoljeća i mijenu carskih dinastija u Japanu, mijenja se oblik i složenost vrtova, a posebnu ulogu odigrali su zen-budistički svećenici tijekom razdoblja šogunata Kamakura, unoseći u dizajn filozofske i vjerske elemente. Mnogi najznačajniji i najpoznatiji vrtovi izrađeni su tijekom razdoblja Momojama i Edo (17. stoljeće). Za razdoblja Meiđi (1868. -1912.) Japan prolazi modernizaciju te otvaranje zapadnim zemljama i mnogi su tradicionalni privatni vrtovi zapušteni, no velik broj pretvoren je u javne parkove dostupne građanima. Nakon 1945., u zamahu napretka modernog Japana, mnoštvo vrtova s javnom ulogom gradi se diljem zemlje u spoju tradicionalnog i novih promišljanja u arhitekturi i dizajnu. Doba je to širenja japanskog vrta kao posebnog tipa krajobrazne arhitekture diljem svijeta, koji se danas u nekom obliku može naći u gotovo svim zemljama Zapada.
Među osnovne i najčešće tipove japanskog vrta (‘niva’) pripadaju ‘hira-niva’ – ravni vrt, ‘cuki-jama’ – brdoviti vrt, ‘kare-sansui’ – suhi vrt te ‘ča-niva’ – čajni vrt. Moguće su i kombinacije osnovnih tipova vrtova s mnoštvom različitih elemenata poput potoka, vodopada, šumaraka, stijena i sl. Vrt bi trebao zadovoljiti osnovna zen načela estetike, poput neočite suptilnosti (‘jugen’), neusiljene prirodnosti (‘šizen’), jednostavnosti (‘kanso’), asimetrije ili nesavršenosti (‘fukinsei’) i osnovne prirodnosti (‘koko’).
U japanskom se vrtu rijetko koriste cvjetnice jarkih boja te umjetni oblici i materijali, a prevladavaju vazdazelene biljke (borovi, azaleje, niski bambusi i mahovina) te grube, prirodne stijene pažljivo postavljene u pomno odabranu kompoziciju. U japanskom vrtu prevladava jednostavnost i suzdržanost, a izbjegava se razmetljivost, raskoš i vidljiva mijena godišnjih doba. Ljepota vrta je sakrivena s namjerom da ju u promišljanju pronađe svaki pojedini promatrač, osobno.
Naš mali vrt u japanskom stilu
Vrt je zamišljen kao prva faza uređenja vrta u japanskom stilu, kao poluravni vrt s elementima brdovitog krajolika te suhog vrta.
Biljni element zasađen na brdašcu čine tri odabrane japanske vazdazelene vrste: mali oblikovani bor te patuljasti bambus i patuljasti zmijobrad.
Mahovina koja je oduvijek bila važan florni element, na žalost odumire u mnogim starim vrtovima diljem Japana, što je posljedica globalnog zatopljenja. Na ovome mjestu mahovina ne može uspijevati čitave godine pa ju nismo koristili.
Suhi vrt čini svijetla sipina (kamenčići) koja predstavlja vodenu površinu na kojoj se pažljivo iscrtavaju uzorci valova. Prije izrade novog uzorka rano u jutro, stari uzorak se ‘briše’ ravnanjem sipine. Za to koristimo nekoliko posebnih zubača koje smo izradili od hrastovine.
Iz sipine izvire šest promišljeno postavljenih prirodnih stijena koje predstavljaju hridi ili otoke.
U vrtu se nalazi ukupno sedam stijena: jedna trijada i četiri solitera. Tri i sedam smatraju se ‘sretnim’ brojevima u budizmu i Japanu (Buda i bodisatve čine budističku trijadu; sedam je japanskih bogova sreće i blagostanja).
Vrt je izgrađen uz pomoć donacije tvrtke Suzuki Magyar Zrt.
