Kamenjare
Najvažnije kamenjare, tj. biljno-geografske vegetacijske skupine već smo spomenuli, jer se na njima uzgaja vrlo vrijedna zbirka samoniklih biljaka, odnosno predstavnici hrvatske flore. To su krška, eumediteranska, mediteranska i submediteranska kamenjara. Uz njih, u Vrtu se nalazi i najstarija kamenjara – Alpinum, smještena odmah kod glavnog ulaza, malena alpska kamenjera te najmanja – zapadnoeuropska ‘kamenjarica’, na kojima uzgajamo različite biljke, uglavnom alohtone vrste.
Alpinum
Alpinum (Alpinarium) je najstarija kamenjara u Botaničkome vrtu, ucrtana na izvornome nacrtu iz 1889. godine. Već je 1892. Josip Ettinger opisujući Botanički vrt zabilježio je: „… za ugađanje alpinskim biljkama naveženo je veliko pećinsko kamenje u vrt te su i klisure umjetno podignute“. Profesor Dragutin Hirc (1919.) za ovu kamenjaru kaže: „Remek-djelo Heinzovo bijaše u vrtu ‘Alpinum’, uređen po uzoru botaničkoga vrta u Innsbrucku, na kojem je gojio ne samo strano, već i domaće alpsko bilje, što raste u nas po planinama.“
Kamenjara nije nazvana alpinum po planinskome masivu Alpa, već je to bio, a i danas je, u hortikulturi uobičajen naziv za umjetno načinjena brdašca namijenjena uzgoju planinskih biljaka. U današnje vrijeme kamenjare s planinskim biljkama možemo naći gotovo u svim većim vrtovima. Međutim, prvi alpinumi počeli su se graditi u botaničkim vrtovima tek u 19. i početkom 20. stoljeća, kad i naš. Tu uzgajamo trajnice i grmove iz čitavoga svijeta, uz nekoliko predstavnika hrvatske flore, poput bora krivulja (Pinus mugho). Već u siječnju i veljači žutim cvjetovima cvate rani jasmin (Jasminum nudiflorum), kojemu je domovina sjeverna Kina. Na zapadnoj strani na sjenovitome mjestu odlično uspijeva kavkaska trajnica snježna kapa (Thlaspi macrophyllum), koja u proljeće cvate bijelim cvjetovima. Na sjevernoj strani alpinuma mali je vodopad koji se preko kamene klisure slijeva u minijaturno jezerce u kojemu pozornost privlači japanski jaglac (Primula japonica ‘Miller’s Crimson’). Vlažan zrak pogoduje i rastu vriježaste kamenike (Saxifraga stolonifera), porijeklom iz Kine i Japana. Mnogobrojne lukovičaste proljetnice ukrašavaju alpinum od ožujka do svibnja. Nažalost, zbog stalne izloženosti suhomu i prometom podosta zagađenomu zraku u središtu grada brojne osjetljive planinske vrste na alpinumu slabo uspijevaju i kratko vrijeme prežive. Na njihova mjesta sadimo nove vrste, tražeći one prilagodljivije, koje mogu godinama ukrašavati ovu najstariju vrtnu kamenjaru, preuređenu i ponovo otvorenu posjetiteljima 2023.
Alpinum uslikan s juga, oko 1900.
Bor krivulje (Pinus mugho) i japanski jaglaci (Primula japonica ‘Miller’s Crimson’) na Alpinumu
Rani jasmin (Jasminum nudiflorum) cvjeta zimi
Alpinum 2023
Erikarij
Na mjestu današnjeg Erikarija – kamenjare s acidofilnim (kiseloljubnim) biljnim vrstama – izvorno je 1949. podignuta Alpska biljno-geografska vegetacijska skupina (alpska kamenjara), zasađena zeljastim trajnicama, izvorno skupljenima u Alpama. S obzirom na to da je sve do 1991. Hrvatska bila dijelom bivše Jugoslavije, sukladno su bile zamišljene i biljno-geografske skupine. Kako je Slovenija pretežito planinska zemlja, na toj su kamenjari većinom posađene tamošnje biljke ili one uzgojene iz sjemenki podrijetlom s prirodnih lokaliteta u Sloveniji.
Alpske vrste tijekom zimskih mjeseci zahtijevaju dugotrajan snježni pokrivač, koji je u Zagrebu sve rjeđi, a ne podnose ni visoke ljetne temperature, koje su pak sve češće. Stoga je uzgoj pravih planinskih biljaka do početka novoga tisućljeća na ovoj kamenjari gotovo zamro. Ovdje sada rastu različite acidofilne vrste bolje prilagođene današnjim klimatskim prilikama: kamelije, rododendroni, azaleje te prikladne zeljaste trajnice…
Kultivari japanskih kamelija (Camellia) cvjetaju u rano proljeće
Velecvjetni sjevernoamerički drijen (Cornus florida)
Erikarij jesen
Zbirka zeljastih vrsta porodice ružičnjača (Rosaceae)
Na ovom je mjestu 1983. formirana Zapadnoeuropska biljno-geografska vegetacijska skupina. Bila je namijenjena biljkama s prirodnih staništa Francuske i Španjolske okrenutih Atlantskom oceanu, otkud ih je donijela tadašnja upraviteljica vrta dr. sc. Sala Ungar. Kako su biljke izvorno donesene s prirodnih lokaliteta s vremenom prestarjele i nestale, na ovu smo malu kamenjaru počeli saditi raznovrsne zemljaste ružičnjače iz cijeloga svijeta, s obzirom na to na istome Polju perivoja rastu drvenaste pripadnice iste porodice. Tu možete vidjeti po desetak vrsta rodova petoprsta (Potentilla), novozelandskih Acaena, zatim ukrasne blaženke (Geum), suručke (Aruncus) i sl.