Svečano otkrivanje spomenika – biste prof. dr. Antuna Heinza, utemeljitelja Botaničkog vrta
Bistu profesoru Heinzu prigodno postavljamo na 135-u godišnjicu osnutka Botaničkog vrta. Godina 1889. istaknuta je na izvornom planu – nacrtu Botaničkog vrta po kojemu je Vrt izgrađen. Taj plan, danas čuvan u upravnoj kući Vrta, posljednji je od mnogih koje je vlastoručno nacrtao i potpisao prof. Heinz. Konkretni radovi započeli su tek koncem te i početkom sljedeće godine. Ideja osnivanja prvog sveučilišnog botaničkog vrta u Hrvatskoj tada nije bila nova – prošlo je šest godina od prvog pisanog dokumenta iz 1883., dopisa Kraljevske zemaljske vlade, kojim se izražava nakana ustrojavanja botaničkog vrta za potrebe Kraljevskog sveučilišta. Konkretno osnivanje Vrta tek pet godina kasnije povezujemo uglavnom s financijskim poteškoćama oko nabave zemljišta. Najgorljiviji pobornik osnivanja sveučilišnog vrta je tadašnji (u Zagrebu prvi) sveučilišni profesor botanike, Bohuslav Jiruš, koji 1886. napušta Zagreb i odlazi na Sveučilište u Prag. Sljedeće godine Kr. Zem. Vlada nastavu povjerava Jiruševu mladom asistentu, Zagrepčaninu Antunu Heinzu. Osim održavanja nastave botaničkih kolegija, Heinz od Kr. vlade i Sveučilišta dobiva zadatak izrade nacrta za uređenja Botaničkog vrta, a 1888. i 1889. dozvolu za dopust (sabatikal) uz mjesečnu potporu, kako bi posjetio botaničke vrtove diljem Europe. Heinz je to učinio vrlo temeljito, sistematično, posjetivši mnoge vrtove u Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj i naravno diljem bivše Monarhije. Na tim putovanjima sakupio je literaturu, sklopio poznanstva te dogovorio dobavu biljnog materijala. Po povratku u Zagreb. Kr. zemaljskoj vladi podastire izvješće i idejne nacrte botaničkog vrta. Odabire se konačni nacrt kojega je zajedno s Heinzom doradio i potpisao sveučilišni nadvrtlar, Čeh Vitezslav Durchanek, inače kasnije autor mnogih izvedenih privatnih i javnih vrtova i parkova diljem Hrvatske.
Botanički vrt je najvećim dijelom zamišljen u engleskom – krajobraznom stilu, s formalnim ili francuskim vrtom južno od uzvisine sa staklenikom, sistematskim poljem i jezercima u istočnom dijelu, a u cijelosti sustavno zasađen vrstama prema modernom načelu klasifikacije čuvenog botaničara-sistematičara, „darvinista“ Adolfa Englera. Sljedeće godine počinje uređenje Vrta, a uskoro i izgradnja prvih građevina poput nadvrtlarske kuće, vodometa s bazenima i sjeverne uresne ugrade, a 1891. i izložbenog staklenika. Nekoliko godina nakon osnutka Vrt obiluje tisućama vrsta biljaka i smatra se jednim od najbolje osmišljenih sveučilišnih botaničkih vrtova onog doba. Vrt je osnovan prije svega za potrebu sveučilišne nastave botanike, a danas, kao dio Biološkog odsjeka PMF-a, sudjeluje u promicanju društva znanja, izobrazbi učenika i studenata, ali i cjelokupne javnosti. Budući da se Vrt od osnutka malo mijenjao, ostao je u temeljima nalik izvornom nacrtu i stoga ga do danas možemo smatrati Heinzovim djelom.
Antun Heinz je rođeni Zagrepčanec – rođen je 15. veljače 1861. u obitelji češkog časnika, vojnog liječnika i ratnog heroja Ivana Andrije Heinza. Njegova dva starija brata, Fedor i Peter, pošla su očevim stopama i postali liječnici, no Antun se nakon mature u klasičnoj gimnaziji 1879. odlučuje za prirodoslovlje i studij na Mudroslovnom fakultetu, gdje je diplomirao 1883. Prve godine nakon studija provodi kao pomoćni učitelj na Velikoj gimnaziji, a 1886. postaje Jirušovim asistentom na Botaničko-fiziološkom zavodu Mudroslovnog fakulteta. Doktorirao je 1887., a Vrt utemeljio dvije godine kasnije, s nepunih 28 godina!
Između 1888. i umirovljenja 1913. profesor Heinz je bio predstojnik Botaničko-fiziološkog zavoda, a 1905–06. i rektor Sveučilišta. Bio je botaničar s bogatim opusom objavljenih znanstvenih i stručnih članaka iz područja botanike. Heinz je i jedan od naših prvih bakteriologa, bavio se istraživanjima kolere i tuberkuloze, a organizirao je obavljanje pretraga u Bakteriološkom laboratoriju Botaničkog zavoda za potrebe medicinske i epidemiološke službe u Hrvatskoj.
Nažalost i sam obolijeva od tuberkuloze pa zbog narušenog zdravlja odlazi u prijevremenu mirovinu. Ipak, razlog ranog umirovljenja nije samo bolest — što iščitavamo iz pisama, zapisnika, čak i novinskih članaka onog doba — već i možebitna diskreditacija, budući da je bio istinski domoljub koji nije bio sklon idejama panslavizma, koje uoči Prvog svjetskog rata vladaju u Hrvatskoj. Heinz nije bio niti pobornik monarhizma, niti jugoslavenstva – uostalom, kao i mnogi drugi intelektualci onoga doba, od kojih su neki, kao i on sam, bili okupljeni u kulturnoj udruzi, Družbi ‘Braće hrvatskog zmaja’. Nakon umirovljenja, 150 studenata nekoliko fakulteta potpisuje peticiju i prijete Senatu sveučilišta bojkotom nastave, ukoliko se prof. Heinza ne vrati na posao. To se na žalost nije dogodilo i dobri se profesor povlači na seosko imanje u mjestu Lipje. Ostaje aktivan sudionik javnog života, redovito pišući za razna dnevna glasila i stručne časopise, sve do prerane smrti od posljedica sušice, 21. siječnja 1919. Umro je u Bolnici sestara Milosrdnica u Zagrebu, a pokopan je na gradskom groblju Mirogoj.
Profesor Heinz bio je intelektualac, znanstvenik i stručnjak, domoljub, istaknuti Zagrepčanin. Njegovi suvremenici opisuju ga kao plemenita čovjeka punog elana, ljubavi za svoj posao i grad Zagreb, pravična čovjeka koji je uvijek bio spreman pomoći svakome. Bio je strastveni promotor znanosti i znanja, modernizator, odličan predavač i omiljeni profesor.
Danas mu za njegovo djelo osnivanja prvog sveučilišnog botaničkog vrta u Hrvatskoj zahvaljujemo podizanjem spomenika, koji je nastao suradnjom Botaničkog vrta PMF-a i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Škola je osnovana sedam godina prije Vrta, a svega dvije godine nakon velikog zemljotresa 1880., ispočetka zbog potrebe za kvalificiranim umjetnicima i majstorima koji bi obnavljali katedralu urušenu u potresu. Skoro 140 godina kasnije, novi zemljotres 2020. spaja Vrt i Školu, koja je izgubila svoj izložbeni prostor i dobila ga upravo u izložbenom paviljonu, jedinoj građevini u Vrtu koja nije stradala i koja već nekoliko godina služi izlaganju završnih radova učenika Škole.
U toj je suradnji nastala ideja da se naša dugogodišnja želja za postavljanjem spomenika profesoru Heinzu ostvari kroz natječaj na koji će se prijaviti učenici kiparskog odjela Škole. Zadatak nije bio lak: prikaz Antuna Heinza u obliku poprsja, biste, trebalo je izraditi na temelju samo jedne jedine njegove fotografije, rektorskog portreta. Učenicima je dana autorska sloboda izraza, ali uz određene smjernice, na primjer važnost prepoznatljivosti, odnosno sličnosti, zatim klasičnog prikaza i možda pokojeg botaničkog elementa. No, poprsje nije i ne treba biti samo puki prikaz fizičkog izgleda čovjeka, već i pokušaj prikaza njegove osobe, duha, lika i djela. A to je jako težak zadatak. Teška zadaća bila je i pred članovima stručnog žirija, jer su svi radovi djela iznimno talentiranih učenika, a naročito tri odabrana, izvanredna poprsja. No, u jednom smo moji kolege i ja odmah „prepoznali“ profesora Heinza i to je idejno rješenje nagrađeno prvom nagradom i odabrano da se po njemu izradi brončani odljevak za spomenik. Autor tog poprsja je IRA OREŠKOVIĆ, u vrijeme natječaja učenik trećeg razreda. Ira je uz pomoć mentora, profesora Roka Rabara, odlično utjelovio lik i duh našeg profesora Heinza. Zahvaljujem i čestitam Iri i svim natjecateljima, koju su pokazali veliki talent i znanje. Za to su, naravno, zaslužni i njihovi profesori, koji u nimalo lakim uvjetima oštećene i raseljene škole, kontinuirano, nepokolebljivo i predano prenose svoja znanja, usmjeravaju, oblikuju i podučavaju – uvijek pod geslom ovogodišnje izložbe u paviljonu: “Speramus Meliora” (nadamo se boljitku). Zahvaljujem Školi na obogaćenju Vrta lijepim i važnim spomenikom i nadam se da će naša suradnja u budućnosti iznjedriti još mnoga umjetnička djela, na zadovoljstvo više od 100.000 posjetitelja koji godišnje obiđu „Heinzov“ Botanički vrt PMF-a!
Bista je postavljena na rubu Alpinuma – Heinzove prve kamenjare u Vrtu, nasuprot portalu starog ulaza, a svečano otkrivena 18. listopada 2024.
dr. sc. Vanja Stamenković
VODITELJ BOTANIČKOG VRTA PMF-a
