Životinje

Tijekom šetnje Vrtom, osim mnoštva raznolikih biljaka, zamijetit ćete barem nekoliko vrsta životinja koje su našle privremeno utočište, a neke i svoj dom. Najveći dio vrsta koje žive u Vrtu korisni su stvorovi koji oprašuju cvjetove, oplemenjuju tlo te uništavaju štetne kukce poput komaraca, biljnih uši i sl.

Beskralješnjaci

U tlu pod nogama posjetitelja, na gredicama i u kompostu obitava velik broj vrlo korisnih mikroorganizama, bakterija i gljivica, koje svojim djelovanjem omogućuju razlaganje organske tvari do ponovo korisnih minerala važnih biljkama. U procesu razlaganja biljnog materijala, na pr. otpalog lišća, nezaobilazno su važne i gujavice (Lumbricus terrestris), koje često krivo nazivamo ‘kišnim glistama’ (gliste su u stvari nepoželjni crijevni nametnici). Gujavice viđamo za kišnih dana kad zbog niže temperature i vlage dolaze na površinu, bez bojazni od isušivanja i ugibanja, ali možemo ih i čuti kasnije noću, posebice u jesen. Tada polako uvlače otpalo lišće pod zemlju pa uz pomoć noćne svjetiljke i malo pažnje možemo vidjeti smotuljke listova koji nestaju kroz rupice u zemljanim stazama, a i čuti lagano šuškanje tisuća takvih smotuljaka! Gujavice se hrane trulim listovima, a na površini ostavljaju neobične, ali prepoznatljive hrpice probavljenog materijala i zemlje, kojima stalno oplemenjuju tlo. Stoga zastanite i u vlastitu vrtu za jesenskih večeri i noći, promotrite i osluhnite tlo u potrazi za ovim važnim i korisnim stvorenjcima, koja našem bilju omogućuju bolji rast.

U kišne dane na stazama se mogu vidjeti razni puževi s kućicama, poput vinogradnjaka (Helix pomatia) i prugastog živičnjaka (Cepaea nemoralis). Iako su biljojedi, ne stvaraju veliku štetu na nasadima pa se mogu smatrati zanimljivim ukrasom vrta, koji su uz to uvijek zanimljivi najmlađim posjetiteljima, a također pružaju izvor hrane pticama za vrijeme podizanja ptića.

Najvažniji beskralješnjaci – stanovnici u Vrtu razni su kukci oprašivači, nadasve pčele, bumbari, leptiri i poneki tvrdokrilci. U Vrtu se na cvjetovima u kasno proljeće i ljeti mogu vidjeti domaće pčele (Apis mellifera), doputovale iz neke udaljene košnice u potrazi za medom. To su zadružni kukci koje čovjek uzgaja već tisućama godina zbog dvostruke koristi: oprašivanja biljaka i proizvodnje meda. U krošnjama starih stabala u Vrtu žive i divlje pčele, koje nisu opasne za posjetitelje, a predstavljaju stalnu skupinu oprašivača za naše nasade. Na nekoliko mjesta postavljene su i nastambe za pčele samotarke ili zidarice, vrste roda Osmia. To nisu zadružni kukci, ne stvaraju košnicu, već jaja polažu u cjevčice trstike, koje pregrađuju blatom. Iako ne proizvode med, zapravo su korisniji oprašivači jer oprašuju već u ožujku, otporne su na bolesti i nekoliko puta više oprašuju od zadružnih pčela. Mirne su i ne napadaju pa su stoga idealne za male vrtove, ali i velike voćnjake.

Ranim i izvrsnim oprašivačima pripadaju i bumbari iz porodice pčela, a najčešći je kod nas zemni bumbar (Bombus terrestris), koji jaja polaže u malenim nastambama u zemlji. Bumbari se dobro raspoznaju po zdepastom i dlakavom tijelu crne, narančaste i bijele boje.

Pojedine vrste cvjetova mogu oprašivati samo leptiri sa specijaliziranim rilcima kojima dosežu duboko skrivene nektarije. Za razvoj leptira potrebne su i neke ‘obične’ vrste biljaka, čijim se lišćem hrane gusjenice prije preobrazbe. Na pr. gusjenice stričkovca (Vanessa cardui) i ljepokrilog admirala (Vanessa atalanta), koje ponekad možete vidjeti na našem cvijeću, hrane se listovima koprive žeravke (Urtica dioica), koju najčešće nemilice istrebljujemo iz vrtova kao korov! Iz tog razloga dio svakog vrta, pa i našega, mora ostati ‘neuredan’, pun granja, koprive i sličnih biljaka, jer se tu kriju korisne životinje. Pokoji grm gloga, bazge, trnine i jarebike privući će i druge lijepe leptire, poput prugastog jedarca (Iphiclides podalirius).

Kralješnjaci - vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci

Vodozemci su u Vrtu zastupljeni žabama i vodenjacima u našim jezercima, barama i bazenima. Vodenjake nećete vidjeti jer se skrivaju na dnu, ali žabe redovito obitavaju na listovima, kamenju i rubnjacima uz vodene površine te im se može prići vrlo blizu. U proljeće, u vrijeme parenja, ‘rika’ mužjaka može se čuti i podalje od Vrta! Najčešća je kod nas zelena žaba (Rana esculenta), ali na žalost njihov broj posljednjih godina opada zbog jedne problematične ptice koja se njima redovito hrani; siva čaplja u samo dvije godine posve je istrijebila žablji i riblju populaciju u našim jezercima. Svakog ljeta punoglavce i male žabe prenosimo iz bazena u jezerca, nebismo li ponovo ‘požabili’ taj dio Vrta! Žabe su vrlo važne jer se hrane kukcima, pa i komarcima, i tako prirodnim putem suzbijaju nepoželjne štetočine i nametnike.

Gmazove također možete vidjeti kod nas; zidne gušterice (Podarcis muralis) i zelene gušterice (Podarcis sicula) izležavaju se na zidovima i kamenju do prvoga znaka opasnosti, kad šmugnu u zaklon. Povremeno se na stazi može naići na kopnenu kornjaču čančaru (Testudo hermanii), kojoj je prirodno stanište u šikarama submediterana naše obale. Molimo vas da čančare, ako koju ugledate na stazi ili u travi, ne uznemiravate i ne dirate. Nekoliko tih gmazova u zadnjih par godina je nestalo, vjerojatno ih je nesavjesna osoba otuđila. Molimo vas da nam pomognete u čuvanju naših ‘stanovnika’ i da prijavite svaki pokušaj ‘otmice’!

U jezercima su nekoć obitavale barske kornjače (Emys orbicularis), naša autohtona (europska) vrsta, koja je u mnogim zemljama Europe već odavna nestala zbog isušivanja bara i močvara. To je biljojedna kornjača tamnozelene boje s karakterističnim žutim točkama, a danas ih u jezercima živi samo nekoliko. Razlog tako malenom broju je strana vrsta kornjače, invazivna vrsta, o kojoj donosimo riječ više:
‘Problematična crvenouha kornjača’
Treću vrstu kornjače najlakše ćete prepoznati zbog egzotičnog izgleda (tamno i svjetlozeleno prugavo tijelo i crvene mrlje na glavi) i velikog broja jediniki. Radi se o crvenouhoj kornjači (Trachemys scripta) koja je ‘slučajno’ dospjela u jezerca Vrta prije dvadesetak godina. Nesavjesni građani više se nisu mogli (ili htjeli) brinuti za svoje kućne ljubimce pa su ih počeli ostavljati uz naša jezerca. Ovo je, nažalost, postala svakidašnja praksa unatoč našim upozorenjima, apelima i zabranama. Dio odgovornosti svakako snose i prodavaonice kućnih životinja zbog loših savjeta o uzgoju.

Crvenouha kornjača potječe iz jugozapadog dijela SAD-a i Meksika, a kod nas se mogla kupiti isključivo kao mlada životinja (duga 4-5 cm). Kako se radi o proždrljivoj mesožderki (te zbog nepravilne ishrane), već nakon dvije godine može premašiti 20 centimetara. Takva životinja zahtijeva veći terarij s puno vode koja se redovito mijenja ili filtrira (kornjače imaju vrlo koncentrirani urin pa zbog nemara vlasnika često oslijepe). Najveći broj građana koji posjeduju ove kornjače takve uvjete ne može održati. Iako se pojedinci interesiraju prije donošenja kornjača u Vrt (što je za svaku pohvalu), većina ih kriomice i bez pitanja ostavlja uz jezerca. Navodi iz raznih izvora (pismenih i usmenih) koji kažu da Botanički vrt PMF-a ‘udomljuje’ ili ‘zbrinjava’ kornjače – potpuno su netočni. Također smo opazili da su se veće kornjače u potpunosti aklimatizirale te su se počele razmnožavati što  uvelike pogoršava situaciju. Treba napomenuti da dobar dio (ostavljenih) mladih jedinki  ne preživi prvu oštriju zimu.

Kralješnjaci - vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci

I poneki sisavac stanuje u Vrtu – uglavnom se radi o nokturalnim (noćnim) životinjama poput ježeva, puhova i šišmiša. Pojedina stara stabla imaju brojene duplje i pukotine u kojima šišmiši prezimljavaju, pa se takva stabla održavaju i unatoč lošem izgledu, kao tzv. ‘habitat’ ili ‘stanišna’ stabla. Šišmiši su ugrožena i zaštićena skupina sisavaca u čitavoj Europi.

Najzanimljivije i najbolje istražene životinje u Vrtu su ptice. Iako se lako zamijete tek vrapci, kosovi i golubovi, pomnijim promatranjem zabilježeno je čak  45 vrsta ptica. Neke se u Vrtu povremeno ili stalno gnijezde (G), neke ovdje tek zimuju (Z), dio ih se može vidjeti tijekom proljetne ili jesenske migracije (M), a nekoliko vrsta slučajno je zalutao (L). Popis zabilježenih vrsta pogledajte na kraju odlomka. Često se neke vrste mogu samo čuti zbog prodornog glasanja, ali ne i vidjeti jer se kriju visoko u krošnjama stabala. Na pr. obratite li pozornost na pojedina stabla i grmove (npr. paulovniju), zapazit ćete mnoge okruglaste otvore i rupice koje su u potrazi za hranom ‘izdjeljali’ mali i veliki djetlić te siva žuna. Glasaju se prodornim, piskutavim kliktajima. Potpuno su u suprotnosti umilni zvukovi – pijev, kojega proizvode ptice pjevice; kosovi, grmuše, slavuji, češljugari, zebe, brgljezi, crvendaći, zeleduri itd.
Neke ptice viđene su samo jednom – vjerojatno su zalutale zbunjene gradskim svjetlima. Takve su npr. šljuka i divlja patka. Siva čaplja (Ardea cinerea) povremeni je gost na našim jezercima i čak kod fontane, a rado se gosti ribicama i žabama. Jedan mužjak sive čaplje glavni je krivac što su od 2015. godine utihnula jezerca te se više na njima u proljeće ne čuje kreket žaba! Ova lijepa (i zaštićena) ptica ima nezasitan apetit i odviše se ne boji prolaznika i djelatnika Vrta pa je nesmetano mogla uživati u besplatnim obrocima.
Povremeno se na ‘ispaši’ može vidjeti par golubova grivnjaša (Columba palumbus) – naše najveće vrste goluba lako prepoznatljive (osim veličinom) po plavosivom perju i velikim bijelim mrljama na vratu.
Svakih nekoliko godina u Vrtu se gnijezdi i šumska sova (Strix aluco) te podiže mlade. To je noćna ptica grabljivica koja se hrani glodavcima i pokojim golubom. Nažalost, često ih napadaju i ometaju vrane, o kojima treba reći sljedeće;

Vrana (Corvus corone), poznata je u nekoliko podvrsta raznih boja perja, a naše krajeve nastanjuje siva vrana. Čitava porodica, kojoj pripadaju i poznati gavran, gačac i čavka (sve ih možete vidjeti i čuti na zagrebačkom području), zaštićena je zakonom. Radi se o vrlo inteligentnim pticama – gavran se smatra jednom od najpametnijih ptica, koja je čak sposobna unaprijed smišljati, planirati! Nažalost, vrana se udomaćila kao gradska ptica, zahvaljujući izvorima hrane na gradskim smetlištima, ali i u koševima za smeće u gradu. Gnijezdi se na najvišim stablima u gradskim perivojima pa tako i u Vrtu. Za vrijeme gniježđenja sakuplja se u veće kolonije koje su vrlo bučne i neuredna, a zbog obrane mladunaca mogu postati vrlo agresivne i napadati prolaznike. U Vrtu su se Vrane počele intenzivno gnijezditi 2010., što je rezultiralo oštećivanjem nasada, razbacanom smeću iz koševa, ubijanjem malih ptica pjevica i uništavanjem njihovih gnijezda te napadima na posjetitelje. Čak su se namjerile otuđivati označne pločice, koje su ugrađivale u gnijezda! Pokušaji tjeranja vrana uklanjanjem gnijezda nisu dali dobre rezultate pa smo odlučili smanjiti izvor hrane uklanjanjem koševa za smeće. Umjesto koševa po čitavom Vrtu postavili smo na dva mjesta spremnike za reciklažu, a pokazalo se da je korist višestruka: vrane se više ne okupljaju u velikom broju jer nemaju dovoljno hrane, posjetitelje educiramo o važnosti reciklaže i navodimo na razmišljanje što činiti s otpadom kojega proizvedu, Vrt je čišći, a broj ptica pjevica je u porastu!

Kako bismo povećali raznolikost ornitofaune, u suradnji s ornitolozima udruge ‘Biom‘ planiramo zamjenu starih i postavljanje mnoštva novih nastamba za ptice i šišmiše, ali i kukce, a drveće i grmlje pažljivo se orezuje kako se gnijezda s mladim ptićima ne bi previše izložila gladnim pogledima. U skladu s time, i mačka-ljubimica naših vrtlara vrlo je dobro hranjena!

Dio popisa ornitofaune Vrta (za razdoblje 1991-2004.) – najčešće vrste.

Acipiter gentilis – jastreb; M
Anas platythynchos – divlja patka; L
Apus apus – čiopa; M
Carduelis carduelis – češljugar;  G,Z
Carduelis chloris  – zelendur;  G,Z
Carduelis spinus – čižak; Z
Coccothraustes coccothraustes – batokljun  Z,M
Columba livia var. domesticus – domaći golub; G,Z
Columba palumbus golub – grivnjaš; G,Z
Corvus corone cornix – siva vrana  G,Z
Corvus frugilegus – gačac  Z
Corvus monedula – čavka  M
Delichon urbica – piljak; M
Dendrocopos major – veliki djetlić; G,Z
Dendrocopos minor – mali djetlić; M
Erithacus rubecula – crvendać; Z
Falco tinnunculus – vjetruša;  M
Fringilla coelebs – zeba;  G,Z
Jynx torquilla – vijoglav;  M
Limnodromus scolopaceus – dugokljuna šljuka; L
Luscinia megarhynchos – slavuj;  M
Muscicapa striata – muharica;  M
Parus caeruleus – plavetna sjenica;  G,Ž
Parus major – velika sjenica;  G,Z
Parus palustris – crnoglava sjenica;  G,Z
Passer domesticus – vrabac  G,Z
Passer montanus – poljski vrabac  G,Z
Phoenicurus ochruros – mrka crvenrepka; M
Phylloscopus collybita – zviždak; G
Phylloscopus sibilatrix – šumski zviždak;  M
Pica pica – svraka;  G,Z
Picus canus – siva žuna; M
Pyrrhula pyrrhula – zimovka
Regulus regulus – zlatoglavi kraljić;  Z
Serinus serinus – žutarica;  G
Sitta europaea – brgljez;  G,Z
Streptopelia decaocto – gugutka; G,Z
Sturnus vulgaris – čvorak; G
Sylvia atricapilla – crnokapa grmuša; G
Sylvia communis – grmuša pjenica; M
Sylvia curruca – grmuša čevrljinka; M
Troglodytes troglodytes – palčić; G
Turdus iliacus – mali drozd; M
Turdus merula – kos; G,Z.
Turdus philomelos – drozd cikelj; G,Z

arrow_upward