Zbirke

 

O našim zbirkama

Kao i u muzeju ili galeriji, u botaničkom vrtu čuva se zbirka ‘izložaka’, koji su u ovom slučaju žive biljke. Različite skupine biljaka (manje zbirke) koje uzgajamo u Vrtu čine njegovu cjelovitu Zbirku. Zbirka je podložna promjenama i njezin se sadržaj mijenja kroz vrijeme; svake godine sadnjom različitih jednoljetnica, a kroz dulja razdoblja zbog promjene broja i vrsta biljaka i u staklenicima, te povremeno i u arboretumu (stara i bolesna stabla zamjenjujemo mladim stablima iste ili sličnih vrsta).Zbirka je podijeljena prema životnim oblicima biljaka (zbirka drvenastih biljaka, zbirka trajnica, zbirka samoniklih biljaka…), a unutar tih osnovnih kategorija mogu se naći posebne zbirke, npr. zbirka mesnatica, zbirka kukcojednih biljaka, zbirka močvarnih biljaka itd. Za svaku od pojedinih zbirki brinu se botaničari – voditelji zbirki, zajedno s vrtlarima i pomoćnim osobljem.Već tada je dendrološka zbirka u arboretumu brojala više od 1200 zasađenih grmova i stabala.
(pdf: http://www.sumari.hr/sumlist/189209.pdf#page=35)
Detaljne opise Vrta i njegovih tadašnjih zbirki daje prof. A. Heinz u svojemu djelu ‘Kr. botanički vrt u Zagrebu’ (djelo on-line: http://kgzdzb.arhivpro.hr/?kdoc=11012907), objavljenom u Glasniku Hrvatskog naravoslovnog društva u Zagrebu 1896. godine. Nakon uvodnih opisa osnivanja Vrta i izgradnje njegovih dijelova i građevina, prof. Heinz čitatelje vodi na šetnju zbirkama. Pri organizaciji i sadnji poštivana su najmodernija saznanja tog doba te su biljke raspoređene po srodnosti. Heinz navodi redom odjele, redove i porodice koji jasno ocrtavaju tzv. Englerov sustav. Radi se o jednoj od prvih taksonomskih podjela biljnoga svijeta na temelju filogenetskih (srodstvenih) odnosa među biljkama, kojega je koncem 19. stoljeća razvio glasoviti njemački botaničar Adolf Engler. On je taj sustav primijenio u botaničkom vrtu u Wroclawu u Poljskoj (tadašnjem pruskom Breslau) u vrijeme dok je bio njegovim direktorom, a kasnije djelomično i u botaničkom vrtu u Berlinu, koji je danas među najznačajnijim vrtovima u Europi i svijetu.
Upravo u očuvanosti cjelokupnog izgleda nasada te osnovnog rasporeda sadnje našeg Vrta, koji se nisu uvelike ‘udaljavali’ od glavnog nacrta iz 1889., nalazi se jedna od najvećih njegovih vrijednosti. Iako površinom, veličinom zbirke i financijama ne može konkurirati mnogim drugim europskim vrtovima, Botanički vrt PMF-a jedan je od rijetkih malih sveučilišnih botaničkih vrtova dobro očuvanog izvornog izgleda i rasporeda sadnje.

Popisi svojti

Iz djela prof. Heinza doznajemo da je u Zbirci krajem 19. stoljeća bio zastupljen izuzetno velik broj svojti, jer mu je naum bio imati predstavnike većine do tada opisanih porodica. Takvo mnoštvo biljaka dovelo je do prenatrpanosti relativno malenog izložbenog staklenika, što je rezultiralo njegovim zatvaranjem za posjetitelje već 1900.-ih.
Od detaljnih popisa (inventara) iz 19. stoljeća sačuvane su tek pojedine bilježnice—od kojih je najznačajniji rukopis s popisom tadašnje zbirke četinjača iz 1898. godine. Popisi sačuvani u arhivi koji datiraju od početka do prve polovice 20. stoljeća izuzetno su rijetki. Prvi je inventar stakleničkog bilja napisan perom, najvjerojatnije tadašnjeg vrtlara Franje Fiedlera, 28. siječnja 1904. godine. Sljedeći sačuvani zapis datira tek iz 1938. godine i ponovo sadrži popis stakleničkog bilja, kao i popis biljaka kojima je izrađena etiketa. Većina biljaka koja je zapisana tintom i krasopisom u ovim najstarijim dokumentima o zbirkama Vrta nije preživjela teške godine Prvog i Drugog svjetskog rata. Međutim, za nekoliko starih primjeraka stabala u arboretumu Vrta znamo da su sađena krajem 19. i početkom 20. stoljeća, jer su vidljiva na starim fotografijama iz tih vremena. Takva su primjerice stabla taksodija uz jezerca, tulipanovci i platane nasuprot glavnog ulaza. Mali broj stakleničkih biljaka potječe iz razdoblja između dva Svjetska rata. No, najveći dio zbirke dolazi iz vremena velike obnove nakon 1946., kad je zasađeno mnoštvo stabala i grmova, popunjene su stakleničke zbirke, a s terenskih putovanja donošene su autohtone biljke za sadnju na kamenjarama. Prema podacima iz ‘nove’ kartoteke (baze podataka) koja je osnovana oko 1952. godine, zbirka je u tom razdoblju dosegla čak 10.000 svojti (taj broj odnosi se i na herbarsku zbirku te zbirku sjemenki i plodova, a ne samo na žive biljke). Kartoteka se aktivno upotrebljavala u sustavu bilježenja zbirki sve do 2020. godine. Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2020. godine kroz projekt „Očuvanje povijesnog traga sastavnice kulturnog dobra RH „Zelena potkova“ – Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“ omogućen je postupak kompletne digitalizacije i osigurani su kapaciteti za stručno-botaničku reviziju upisanih podataka u kartoteci što pokriva skoro 70 godina rada čak tri generacije stručnog osoblja u Vrtu. Zbog potrebe da zaštitimo zbirke Vrta, digitalizirani popisi biljnih vrsta, sastav naših zbirki, podrijetlo i opisi uzgoja biljaka ne smiju biti javno dostupni, no u bližoj budućnosti digitalizirane informacije o zbirkama bit će upotrebljene i ponuđene našim posjetiteljima kroz aplikaciju za mobilne platforme i mrežne stranice.

Prve opise Botaničkog vrta i dijela izvorne zbirke donosi nam već nekoliko godina nakon osnivanja ugledni šumarski stručnjak Josip Ettinger, u članku ‘Botanički vrt kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu’, objavljenom 1892.

Zbirka danas

Iako je danas zbog nedostatka mjesta sadnja ograničena, još uvijek entuzijastično nalazimo načina za vrijedne nove ‘akvizicije’ i male nove zbirke – npr. zbirku tropskih paprati i kukcojednih biljaka koje uzgajamo za obnovljeni izložbeni paviljon te zbirku mahovina koju planiramo uzgojiti u ‘brijariju’, vrtiću za mahovine!
U Vrtu danas raste oko 5000 različitih svojti biljaka – prirodnih kategorija (vrste, podvrste, forme i varijeteti) i kultivara (odlike, sorte). Biljke su obilježene oznakama, pločicama na kojima su istaknuti njihov znanstveni (latinski) naziv, narodni naziv (ukoliko postoji) te prirodni areal i inventarni broj iz baze podataka, u kojoj su zabilježeni podaci o podrijetlu primjerka, načinu uzgoja itd.
Od 4,7 hektara ukupne površine Vrta najveći dio zauzima arboretum, izgrađen u pejzažnom ili tzv. engleskom stilu, u kojem uzgajamo drvenaste biljke (drveće i grmlje) iz različitih dijelova svijeta. Na 53 polja prema srodnosti je zasađeno više od 200 različitih rodova s gotovo 800 svojti. U proljeće je tlo prekriveno brojnim vrstama proljetnica.
Cvjetni parter s uresnim zeljastim biljem i ružama, u zapadnom dijelu Vrta podno staklenika, izgrađen je u formalnom ili tzv. francuskom stilu strogo simetričnih linija. Zbirke trajnica i jednoljetnica također se uzgajaju na alpinumu (ukrasnoj kamenjari kod glavnog ulaza), uz jezerca te u cvjetnom spektru (cvjetna duga) u istočnom dijelu Vrta, uz kojega se nalazi i mali vrt božura (peoniarij).
Na sistematskom polju u jugoistočnom dijelu Vrta, ispred izložbenog paviljona, zasađena je zbirka trajnica – različitih porodica jednosupnica i dvosupnica, ljekovite i aromatične biljke te močvarne biljke naše flore.
Papratnjače se uzgajaju u papratariju na polju 32, a gdje se ljeti smještaju i tropske vrste paprati koje zimuju u staklenicima.
Samonikle biljke (predstavnici hrvatske flore) uzgajamo na krškoj, eumediteranskoj, mediteranskoj i submediteranskoj biljno-geografskoj skupini (kamenjari), biljke nižih alpskih područja na alpskoj kamenjari, a nekoliko zanimljivih predstavnika s atlantske obale Španjolske i Francuske na zapadno-europskoj kamenjarici.
Stakleničke zbirke sadrže različite tropske i suptropske biljke, kukcojedne biljke, drvenaste biljke područja sa sredozemnom klimom, biljke mesnatice (sukulente) i palme. Do završetka obnove izložbenih staklenika, najveći dio ovih biljaka iznosimo svakog proljeća i smještamo u razne dijelove Vrta gdje se mogu razgledati. Jedini staklenik trenutno otvoren javnosti je mala kupola – Viktorijina kuća, na zapadnom dijelu partera kod fontane s bazenima, u kojemu je ljeti glavna atrakcija divovski amazonski lopoč – viktorija.

Prema podacima iz ‘nove’ kartoteke (baze podataka) koja je osnovana oko 1952. godine, zbirka je u tom razdoblju dosegla čak 10.000 svojti (taj broj odnosi se i na herbarsku zbirku te zbirku sjemenki i plodova, a ne samo na žive biljke).

Primjeri modernih označenih pločica biljaka iz zbirke

Skip to content