Viburnum tinus L. (Adoxaceae)

LEMPRIKA, LOPOČIKA (por. moškovičevke)

Lemprika je zimzeleni, dosta razgranjeni veći grm ili manje stablo koje u povoljnim uvjetima naraste do 7 metara u visinu. Krošnja joj je najcesce zaobljenog ili blago piramidalnog oblika. Kora odrasle biljke je sive boje, dok su mladi izbojci i grane crvenkastosmeđe sa smeđim dlačicama.Dlakavi listovi su zimzeleni (opstaju 2-3 godine prije opadanja), rastu u nasuprotnim parovima, s lica su tamnozeleni i sjajni, a s naličja plavkastozeleni. Kod lemprike je posebno privlačan cvat (gronja), sastavljen od velikog broja zvonolikih cvjetića bijele boje (izvana često crvenkastih). U blagim klimatskim uvjetima lemprika često cvate zimi, a cvatnja se nastavlja do srpnja. Plod je metalnosjajna kostuničava bobica tamnoplave boje koja zrije u jesen i dugo se zadržava na biljci. U narodnoj medicini upotrebljava se kao purgativno sredstvo.

Brojni uzgojeni kultivari ove vrste često se uzgajaju u parkovima i vrtovima toplijih krajeva. Zbog svoje velike otpornosti i prilagodljivosti na nepovoljne klimatske i ekološke čimbenike (npr. suša, niske temperature, posolica i bura, vrlo siromašna i kamenita tla … ), može se saditi i u podnebljima s oštrijim zimama te na ilovastim, teškim tlima. Sadnja na južnim, osunčanijim mjestima koja su zastićena od sjevernih vjetrova te redovito zalijevanje prve godine nakon sadnje uvelike mogu poboljšati izglede bujnog rasta i cvjetanja. Lemprika je na prirodnim staništima (makija, šume, kamenite podloge) rasprostranjena na području Mediterana.

U botaničkom vrtu stariji primjerci lemprike (stabalca) rastu na Mediteranskoj kamenjari, a od mladih biljaka je nedavno zasađena gusta živica koja cvate od siječnja do lipnja.

arrow_upward